Mubera Mujagić – zaboravljena intelektualka i pjesnikinja iz Sarajeva

Početkom 1985. godine, jugoslovenski mediji pisali su o profesorici i pjesnikinji Muberu Mujagić. Povod je bilo njeno pismo objavljeno u beogradskom “NIN-u”, u kojem je tražila da se iz školskog programa izbace Njegošev Gorski vijenac i Mažuranićev spjev Smrt Smail-age Čengića. Mubera je smatrala da ta djela šire mržnju prema muslimanima i vrijeđaju ih.

Na sastanku podružnice pisaca u Sarajevu i Aktiva Saveza komunista, u okviru rasprava o nastavnim planovima i programima književnosti za osnovne i srednje škole, profesorica Mujagić se jasno izjasnila protiv uvrštavanja ovih djela:

“Stojim iza svojih riječi, jer najmanja posljedica lošeg vaspitnog uticaja tih djela može biti upotreba riječi poput ‘bula’, ‘Vlah’, ‘Turčin’, što kod mladih može stvarati animozitete prema drugim narodima.”

Kroz stihove iz spomenutih djela nudila je dodatna objašnjenja:

“Nekrstu se gore usmrđeše… odža riče na ravnom Cetinju… zaudara zemlja Muhamedom… kako smrde ove poturice… Ako se nekima kosa diže na glavi zbog mog prijedloga, ima ih više kojima se kosa diže zbog ovakvih stihova.”

Mubera je isticala da nepravilno tumačenje ovih djela može kod djece stvarati zablude i predrasude, posebno u višenacionalnim sredinama.

Nakon objave pisma, profesorica Mujagić je bila žrtva ideološke kritike i pritiska. Morala je napustiti školu u kojoj je predavala i praktično se našla na ulici. Njena intelektualna karijera, koja je uključivala međunarodna priznanja, knjige prevedene na desetine jezika i članstvo u Evropskoj akademiji nauka, nije je zaštitila od osude.

Četiri godine prije smrti u maju 2008. godine, Mubera je živjela u teškim uslovima u Sarajevu – bolesna, bez osnovnih životnih sredstava i pomoći, zaboravljena od većine društva.

Mubera Mujagić nije bila samo nastavnica srpskohrvatskog jezika; bila je vrhunska intelektualka, pjesnikinja, prevodilac i književna kritičarka. Autorica je 14 knjiga, dobitnica četiri Velike zlatne medalje Italije i titule Žena godine 2003. u Americi. Njen rad prevođen je i objavljivan u međunarodnim i domaćim antologijama.

Nažalost, na njenu dženazu nije došao niko iz Društva pisaca BiH. Šesnaest godina nakon smrti, ime Mubere Mujagić ostaje gotovo zaboravljeno. Mnogi smatraju da je zaslužila da bar jedna škola ili ulica u Sarajevu nosi njeno ime.

Njena priča podsjeća na problem nepravde unutar vlastitog naroda i na to kako često najveći intelektualni i patriotski dragulji bivaju zanemareni i potisnuti.