Duh naroda u liku čovjeka: Sjećanje na Mulа Jakuba Kardovića

Rođen je 1869. godine u Rožajama, u porodici Kardovića – sinim imamskog domaćinstva koje je imalo utjecaj u lokalnoj zajednici. Već u mladosti pokazuje obrazovanu crtu: završava medresu u Skoplju i govori više jezika, što ga razlikuje od većine svojih suvremenika. Taj obrazovni privilegij omogućava mu da kasnije djeluje i kao vjeroučitelj i kao vojni vođa u teškim vremenima.

Po završetku obrazovanja služi u turskoj vojsci u Beranama, što je za tadašnje prilike neobičan spoj: od vjerskog učenjaka do vojnog položaja. Kada Osmanlijsko carstvo gubi kontrolu, a Sandžak biva uključen u jurisdikciju novih država, Jakup se vraća u svoje krajeve i pronalazi sebi mjesto kao imam i zajednički lider. U tom periodu postaje svjestan da položaj muslimanskog stanovništva nije samo vjerski, nego i politički – treba štititi identitet, jezik, kulturu i egzistenciju zajednice.

Kada izbijaju oružani sukobi u Drugom svjetskom ratu, Jakup Kardović već ima reputaciju ozbiljnog čovjeka od autoriteta – lokalni ljudi ga prepoznaju kao nekoga ko zna govoriti, organizovati i braniti. U avgustu 1941. formira miliciju u Rožajama – jedinicu koja se ubrzo nalazi u centru odbrane protiv četničkih napada i pokušaja etničkih progona.

Jedan od ključnih trenutaka je odbrana Novi Pazar u novembru 1941. godine. Jakup je pozvao borce iz Rožaja i obližnjih područja, organizovao akciju u koordinaciji s albanskim dobrovoljcima te zajedno izveli kontranapad koji je odvratio četničke snage. Taj čin ostaje upamćen u lokalnoj memoriji kao hrabar i odlučan.

U isto vrijeme, kroz razne izvore se pojavljuje i druga strana – optužbe o saradnji s okupacionim silama, kao i o prekomjernoj upotrebi sile ili o logici „svoje protiv tuđega” u ratu. Interpretacije njegove uloge variraju: za jedne je on branitelj i zaštitnik, za druge – kolaboracionista ili kontroverzna figura.

On sam, prema svjedočanstvima, znao je govoriti i djelovati iz pozicije moralne odgovornosti: priča se da je spašavao civile različitih etničkih pripadnosti, iako to nije uvijek spasilo njegovu reputaciju nakon rata. U pisanim i usmenim predanjima postaje poznat kao čovjek koji je ‘čuvao’ svoju zajednicu, ali i kao neko ko je znao preuzeti rizik.

Smrt mu dolazi početkom 1945. godine, u vrlo teškim okolnostima – nakon rata. Nije dočekao okončanje pregovora i nove vlasti. Njegovo imanje, kuća, porodica – sve je bilo izloženo pritikama revolucionarnih čišćenja i obračuna. Za njega se u različitim verzijama govori da je ubijen ili likvidiran, dok lokalna zajednica njegovo odsustvo pamti kao kraj jedne ere.

Danas, njegov lik živi kroz priče, manifestacije, simboliku: u Rožajama i šire se spominje kao „gazija i šehid“, kao zaštitnik zajednice – ali isto tako kritički: kao čovjek koji je djelovao u ratnim uslovima, u složenim savezništvima i sukobima. Za mlađe generacije on je podsjetnik na vrijeme kada je za mnoge opstanak značio borbu.

Ono što možda najviše ostaje jest simbolika: čovjek koji je iz uloge imama prešao u ulogu organizatora obrane, koji je u svojim porukama pozivao na sabur, zajedništvo, spremnost na žrtvu. Iako su vremena bila takva da su nerijetko i moralni izbori bili kompromisni, on ostaje zapamćen kao onaj koji je birao da ostane – iako je bilo lakše otići.

Njegovo ime – Mula Jakup Kardović – danas je sastavni dio kolektivnog pamćenja Bošnjaka u Sandžaku. Ne kao jednostavan junak bez mane, nego kao figura istorije koja nosi složene slojeve identiteta, zajedništva i konflikta. Upravo zato vrijedi pričati o njemu onako kako jest: sa pažnjom i poštovanjem prema činjenicama, ali i sa razumijevanjem prema složenosti istorije.

Ako danas stanete pred njegov grob u Kučanskom groblju u Rožajama, vidjet ćete da on ne traži herojska priznanja, već podsjetnik: da je odbraniti svoj – ne mora značiti da je biti protiv svega tuđega, ali da vrednovati svoj identitet i zajednicu može značiti borbu – a ta borba često iziskuje i rizik i dileme.

I dok se Sandžak i Crna Gora suočavaju s pitanjima manjinskih prava, kulturnog naslijeđa i zajedničkog suživota, lik Mula Jakupa Kardovića stoji kao potencijalna polazna tačka za razgovor – o tome kako zajednice mogu braniti sebe i kako društvo može prihvatiti višeglasje istorije.

analitičar