Popisi stanovništva u Crnoj Gori i položaj Bošnjaka

Popisi stanovništva u Crnoj Gori imaju višestruku važnost, kako za državu, tako i za nacionalne i etničke zajednice koje u njoj žive. Popis nije samo statistički instrument, već i politički čin koji snažno utiče na identitet, kulturna prava, društvenu vidljivost i političku reprezentaciju zajednica. Za Bošnjake u Crnoj Gori, pitanje popisa posebno je osjetljivo jer reflektuje složenu povijest identitetskih procesa, državnih politika i samopercepcije ljudi kroz različite epohe.

Dok u drugim sredinama nacionalni identiteti kroz popise pokazuju kontinuitet, kod Bošnjaka u Crnoj Gori situacija je drugačija. Promjene u državnim politikama, ratne okolnosti, ideološki pritisci i geopolitičke promjene, učinili su da se jedan dio populacije kroz različite decenije deklarisao kao Muslimani (u nacionalnom smislu), zatim kao Bošnjaci, a dio i kao pripadnici drugih naroda. Upravo zbog toga analiza popisa nije puka demografska rekonstrukcija, već i rekonstrukcija političkog i društvenog položaja Bošnjaka.

Cilj ove analize je da pruži detaljan pregled svih popisa u Crnoj Gori, sa naglaskom na položaj Bošnjaka i sve transformacije koje su se dešavale u vezi sa identitetom. Poseban akcenat biće stavljen na poređenje rezultata, politički kontekst, kao i na uporednu analizu različitih perioda. U prvom dijelu bavićemo se popisima do kraja socijalističkog perioda, dok će drugi dio obraditi period od 2003. do 2023. godine i analizu savremenih izazova.

Historijski pregled popisa u Crnoj Gori do 1948.

Prvi pokušaji popisivanja

Prvi moderni popisi stanovništva u Crnoj Gori javljaju se u XIX vijeku, iako nisu bili sveobuhvatni niti metodološki usklađeni sa evropskim standardima. Ti rani popisi često su imali vojni i fiskalni karakter, s ciljem da se utvrdi broj potencijalnih vojnika ili poreznih obveznika. Nisu bilježili nacionalnu ili etničku pripadnost u današnjem smislu, već su uglavnom evidentirali broj domaćinstava, muškaraca sposobnih za vojsku i slično.

U tim ranim popisima muslimansko stanovništvo, koje se u kasnijem periodu počelo nacionalno prepoznavati kao Bošnjaci, bilježeno je tek u konfesionalnom smislu – kao muslimani. Već tada je bilo jasno da se na prostoru Sandžaka i sjevera Crne Gore nalazi značajna muslimanska populacija, ali ona nije bila tretirana kao posebna nacionalna grupa, već isključivo kroz religijsku prizmu.

Austro-ugarski i osmanski podaci

Tokom XIX i početkom XX vijeka, različiti međunarodni izvori (Osmansko carstvo, Austro-Ugarska) bilježili su broj muslimanskog stanovništva u Sandžaku i Crnoj Gori. Ti podaci uglavnom su ukazivali na to da muslimani čine znatan procenat u sjevernim krajevima, naročito u Plavu, Gusinju, Rožajama, Bijelom Polju i Baru. Međutim, identitetska odrednica "Bošnjak" tada nije bila u upotrebi u popisnoj statistici.

Kraljevina SHS / Jugoslavija (1918–1941)

U periodu Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije, sprovedeni su popisi 1921. i 1931. godine. Ni oni nisu predviđali mogućnost izjašnjavanja u nacionalnom smislu kao Bošnjaci ili Muslimani (u etničkom smislu). Muslimansko stanovništvo bilježeno je uglavnom kroz vjersku pripadnost, a politička atmosfera bila je takva da je akcenat stavljen na homogenizaciju "jugoslovenske" nacije.

Za Bošnjake u Crnoj Gori to je značilo brisanje posebnog nacionalnog identiteta. Oni su u statistici vidljivi samo kroz religijsku kategoriju, što je imalo dugoročne posljedice – jer se generacije nisu mogle javno izjašnjavati drugačije od ponuđenog okvira.

Popisi u socijalističkoj Jugoslaviji (1948–1991)

Popis 1948. godine

Nakon Drugog svjetskog rata i formiranja FNRJ, sproveden je popis 1948. godine. Ni tada nije bilo posebne kategorije za Bošnjake ili Muslimane u nacionalnom smislu. Stanovništvo islamske vjere u Crnoj Gori uglavnom je bilo evidentirano kao "neopredijeljeni Jugosloveni" ili svrstano u kategorije koje nisu odražavale njihov identitetski osjećaj.

To je stvorilo problem "nevidljivosti" muslimanskog stanovništva. U političkom smislu, vlasti su preferirale identifikaciju sa jugoslovenstvom, dok su specifični identiteti potiskivani.

Popis 1953. godine

Popis 1953. unio je donekle jasniju sliku. Muslimani su i dalje tretirani kroz religijsku dimenziju, ali se u javnosti sve više počela otvarati debata o nacionalnom statusu muslimana u Jugoslaviji. U Crnoj Gori se broj onih koji se nisu željeli svrstati u srpski, crnogorski ili albanski identitet počeo povećavati. To je bio znak da među stanovništvom postoji svijest o posebnosti, ali bez institucionalnog priznanja.

Popis 1961. godine

Popis 1961. bio je preloman za muslimansko stanovništvo. Iako tada još nije postojala kategorija "Musliman u nacionalnom smislu", uočeno je da veliki broj ljudi iz Sandžaka i Crne Gore ne želi da se izjasni ni kao Srbi, ni kao Crnogorci, ni kao Albanci. U statistici se pojavila kategorija "Muslimani – neopredijeljeni", što je bio prelazni oblik ka kasnijem priznanju.

Popis 1971. godine

Popis 1971. donio je zvanično priznanje kategorije "Musliman" kao nacionalne odrednice. To je bilo veliko dostignuće za muslimansko stanovništvo u Jugoslaviji, pa i u Crnoj Gori. Veliki broj stanovnika sjevera Crne Gore, posebno u Rožajama, Plavu, Gusinju, Bijelom Polju i Baru, izjasnio se kao Muslimani.

Time su postali vidljiva i priznata nacionalna zajednica, iako se termin "Bošnjak" tada nije koristio. Ovaj popis predstavljao je prekretnicu jer je omogućio institucionalnu afirmaciju identiteta, makar pod tadašnjim nazivom.

Popis 1981. godine

Na popisu 1981. godine, Muslimani su u Crnoj Gori činili značajan procenat stanovništva – prema zvaničnim podacima, oko 13–14%. To ih je činilo trećom po brojnosti zajednicom, nakon Crnogoraca i Srba. Ovi rezultati jasno su pokazali demografsku snagu muslimanske populacije u republici.

Međutim, politički kontekst bio je složen. Iako je kategorija "Musliman" priznata, unutar nje je i dalje postojala latentna napetost oko pitanja: da li je to vjerska ili nacionalna odrednica.

Popis 1991. godine

Popis 1991. sproveden je u veoma osjetljivom političkom trenutku, neposredno pred raspad Jugoslavije i ratove na Balkanu. U Crnoj Gori, Muslimani su i dalje činili značajnu manjinu – nešto više od 14% stanovništva.

Međutim, raspad Jugoslavije i jačanje nacionalizma otvorili su novo pitanje: da li će se u budućnosti koristiti termin "Musliman" ili "Bošnjak". Tokom devedesetih, u javni diskurs sve više ulazi pojam "Bošnjak" kao autentična nacionalna odrednica, dok termin "Musliman" počinje gubiti svoju političku i nacionalnu funkciju.

Novi period (poslije 2000. godine)

Kraj XX vijeka obilježen je ratovima, raspadom Jugoslavije i redefinisanjem nacionalnih identiteta u cijelom regionu. Za Bošnjake u Crnoj Gori ovo je bio posebno važan period, jer su u javni diskurs snažno uveli nacionalno ime Bošnjak, napuštajući dotadašnju odrednicu "Musliman" (u nacionalnom smislu). Ova tranzicija nije bila jednostavna, jer je u njoj postojala i generacijska, i ideološka, i regionalna dimenzija.

Popisi poslije 2000. godine pružaju ključan uvid u to kako se zajednica redefinisala, koliko je uspjela da afirmiše svoj identitet, i kakav je njen položaj u savremenoj Crnoj Gori.

Popis 2003. godine – Prvo izjašnjavanje kao Bošnjaci

Kontekst

Popis 2003. godine bio je prvi nakon što je Crna Gora, u zajednici sa Srbijom, počela da gradi svoj put ka nezavisnosti. Bio je to i prvi popis na kojem je ponuđena mogućnost izjašnjavanja kao Bošnjak. Time je otvoren prostor da se muslimansko stanovništvo, koje se do tada nacionalno deklarisalo kao "Muslimani", počne prepoznavati kroz historijsko ime Bošnjak.

Rezultati

Prema rezultatima popisa 2003. godine:

• Bošnjaci: oko 48.184 (7,77% ukupnog stanovništva)

• Muslimani (nacionalno): oko 24.625 (3,97%)

Ovi rezultati jasno su pokazali dvostruku liniju unutar zajednice: jedan dio stanovništva je prihvatio naziv Bošnjak, dok je drugi i dalje ostao pri staroj kategoriji Musliman. Zajedno, Bošnjaci i Muslimani činili su preko 11% stanovništva Crne Gore, što je vrlo značajan udio.

Analiza

Popis 2003. bio je prekretnica:

• Bošnjaci su prvi put zvanično priznati u Crnoj Gori.

• Pokazalo se da zajednica prolazi kroz tranziciju imena i identiteta.

• Dio ljudi, naročito starijih generacija i u određenim regijama, zadržao je odrednicu Musliman.

Popis 2011. godine – Konsolidacija identiteta

Kontekst

Popis 2011. godine održan je nakon što je Crna Gora postala nezavisna država (2006). Bio je to prvi popis u nezavisnoj Crnoj Gori, što mu daje dodatnu važnost. U periodu između 2003. i 2011. intenzivno je vođena kampanja unutar bošnjačke zajednice da se afirmiše nacionalno ime Bošnjak.

Rezultati

Prema rezultatima popisa 2011:

• Bošnjaci: 53.605 (8,65%)

• Muslimani (nacionalno): 20.537 (3,31%)

Ukupno, Bošnjaci i Muslimani zajedno činili su više od 11,9% stanovništva Crne Gore.

Analiza

• Jasno se vidi rast onih koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci (u odnosu na 2003).

• Broj onih koji se izjašnjavaju kao Muslimani opao je, što pokazuje da proces konsolidacije identiteta ide u pravcu prihvatanja imena Bošnjak.

• Bošnjaci su se učvrstili kao treća po brojnosti zajednica u Crnoj Gori, nakon Crnogoraca i Srba.

Regionalna dimenzija

Najveća koncentracija Bošnjaka i dalje je na sjeveru Crne Gore: Rožaje, Plav, Gusinje, Bijelo Polje, Petnjica, te u Baru i Podgorici. U nekim od tih opština (Rožaje, Petnjica), Bošnjaci čine apsolutnu većinu stanovništva.

Popis 2023. godine – Savremeni izazovi

Kontekst

Popis 2023. sproveden je nakon više odlaganja, u vrlo osjetljivom političkom kontekstu. Uoči popisa bilo je mnogo polemika i kampanja, uključujući i snažnu mobilizaciju unutar bošnjačke zajednice.

Ključna pitanja bila su:

1. Da li će doći do daljeg rasta broja Bošnjaka?

2. Koliko će ljudi i dalje ostati u kategoriji Musliman?

3. Kako će demografski trendovi (iseljavanje, pad nataliteta) uticati na ukupne brojke?

Rezultati (preliminarni podaci do 2025)

Prema dostupnim izvještajima:

• Bošnjaci: oko 61–62 hiljade (blizu 10% ukupnog stanovništva)

• Muslimani (nacionalno): oko 17 hiljada (2,7%)

Zajedno, Bošnjaci i Muslimani i dalje čine između 12 i 13% stanovništva Crne Gore.

Analiza

• Nastavljen je trend rasta udjela Bošnjaka, dok broj Muslimana opada.

• Proces konsolidacije identiteta ide ka tome da naziv Bošnjak postane dominantan.

• Međutim, i dalje postoji značajan broj ljudi koji ostaju u kategoriji Musliman, što pokazuje postojanje "duple linije identiteta".

Uporedna analiza kroz sve popise (1948–2023)

Ako uporedimo sve popise, jasno se vidi evolucija:

1. 1948–1961 – Muslimani nevidljivi u nacionalnom smislu, tretirani isključivo religijski.

2. 1971–1991 – Muslimani priznati kao nacionalna odrednica; rast broja i učvršćivanje zajednice.

3. 2003 – Prvo izjašnjavanje kao Bošnjaci; podijeljena slika između Bošnjaka i Muslimana.

4. 2011 – Jačanje kategorije Bošnjak; Muslimani u opadanju.

5. 2023 – Bošnjaci postaju skoro 10% populacije; proces konsolidacije skoro završen.

Politički i društveni značaj popisa za Bošnjake

1. Politička reprezentacija

Rezultati popisa direktno utiču na političku snagu bošnjačke zajednice. Kao treća po brojnosti zajednica, Bošnjaci imaju potencijal da igraju ključnu ulogu u političkom životu Crne Gore, naročito u koalicionim aranžmanima.

2. Kulturna i obrazovna prava

Popis osigurava osnovu za zaštitu i razvoj kulturnih prava. Brojnost zajednice opravdava zahtjeve za veću vidljivost u obrazovnom sistemu, medijima, kulturnim institucijama.

3. Identitetska stabilizacija

Proces prelaska sa Musliman → Bošnjak bio je dugotrajan. Danas, nakon 2023, može se reći da je zajednica ušla u fazu stabilizacije identiteta, iako i dalje postoje podjele.

4. Demografski izazovi

Veliki problem ostaje iseljavanje, naročito mladih Bošnjaka u zemlje Zapadne Evrope. To dugoročno može smanjiti udio zajednice u ukupnom stanovništvu, iako je trenutno brojčano snažna.

Zaključak

Analiza popisa u Crnoj Gori pokazuje da su Bošnjaci prošli kroz put od nevidljivosti, preko priznavanja kao Muslimani, do afirmacije nacionalnog imena Bošnjak. U savremenoj Crnoj Gori oni su treća po brojnosti zajednica, sa snažnim regionalnim uporištima i jasnim identitetskim profilom.

Popisi 2003, 2011. i 2023. potvrđuju trend rasta udjela Bošnjaka, dok kategorija Musliman polako gubi snagu. To je znak da se zajednica konsoliduje i stabilizuje oko historijskog imena Bošnjak.

Međutim, izazovi ostaju: iseljavanje, političke instrumentalizacije, te potreba za jačanjem kulturne i obrazovne infrastrukture. Popisi nisu samo brojke – oni su ogledalo položaja zajednice u društvu. A ogledalo pokazuje da Bošnjaci u Crnoj Gori danas imaju značajan potencijal, ali i ozbiljne izazove za budućnost.